...studiram ekonomiju...
...živim u meni najljepšem gradu Zagrebu...
...obožavam svog psića Linu...
...volontiram u udruzi za zaštitu životinja Noina Arka...
...ne volim biti sama...
...mrzim jetricu, tikvice i patliđane...
...obožavam palačinke...
...volim čitati knjige...
...plačem na tužne filmove...
...obožavam putovati...
...želim ponovno otići na Zanzibar...
...najdraže godišnje doba mi je proljeće...
...volim biti zaljubljena...
...obožavam shopping...
...volim svoj autić...
...učim biti sretna sama sa sobom...
...trudim se biti manje zahtjevna...
...od sada uvijek svoja (11.10.09.)...
...znatiželjna...
...nestrpljiva...
...najdraži film mi je definititvno The notebook :) ...
SAND IN MY SHOES (DIDO)
Two weeks away it feels like the world should've changed
But I'm home now
And things still look the same...
I think I'll leave it till tomorrow to unpack
Try to forget for one more night
That I'm back in my flat on the road
Where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
I don't have time
I don't have time..
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
Tomorrow's back to work and down to sanity
should run a bath and then clear up the mess I made before I left here
Try to remind myself that I was happy here
Before I knew that I could get on the plane and fly away...
From the road where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
And take my time
Take up our time...
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
I wanna see you again
Two weeks away, all it takes to change and turn me around, I've fallen
I walked away and never said that I wanted to see again
...ja se sjećam ljubavi
plakala sam kao kiša
kad si odlazio ti
sad mi kažeš da sam hladna
kažeš da sam okrutna
možda jesam al sam školu
kod tebe završila...
Čaša prepun stol, u meni bol
Svi su noćas tu, al nije on
S društvom nazdravljam, trudim se da se ne vidi
Glasno smijem se ne dam da itko primijeti
Ti ne znaš što je ljubav, bez malo srama srce si mi slomio
Ti ne znaš što je ljubav i nikad nikog nisi tako volio
Ne mogu, ja više ne mogu ni suzu pustiti, što mi to radiš
Bože snage mi daj, bar da te mogu mrziti
Glumim, glumim da mi kiša ne smeta,
Glumim da toplo mi je, a ko santa leda sam
Čaša prepun stol, u meni bol
Svi su otišli, al nije on
Vrisnula bih sad samo da bol me popusti
Srce ne sluša, bar da te mogu mrziti
Ti ne znaš što je ljubav, bez malo srama srce si mi slomio
Ti ne znaš što je ljubav i nikad nikog nisi tako volio
Ne mogu, ja više ne mogu ni suzu pustiti, što mi to radiš
Bože snage mi daj, bar da te mogu mrziti
A glumim, glumim da mi kiša ne smeta,
Glumim da toplo mi je, a ko santa leda sam
Odlučila sma ipak nastaviti pisati ovdje...
Izgubila sam dvije drage osobe i za jednom još patim, ali neka, proći će kao i sve do sad. Dosta je bilo bediranja, nemam niš od toga.
Neda mi se objašnjavati cijelu situaciju jer je jako komplicirana i morala bi ići i 5 godina unazad, a to mi se stvaaarrrrnnnoooo neda.
Uglavnom, dosta je bediranja, vrijeme je da svoj život uzmem u svoje ruke i napokon napravim nekaj od njega :)
Nadam se da će mi uspjeti :)
Ok dosta je bilo. napokon spremna za odlazak, zbrisala sam još dio njega i vrijeme je da stvarno odem. Pa eto odlazim, odlazim u neki novi svijet, tamo gdje ću biti sretna, bilo sama, bilo s nekim ;) al definitivno ne s njim.
Otvorila sam i novi blog na sasvim novoj adresi tako da tu više neću pisati. Odlazim dalje sa smješkom na licu i olakšanjem na srcu...
Pusa onima koji su me prosvjetlili (znaju sami koji su) :)
Ne mogu otići, ne mogu okrenuti novu stranicu...još gledam naše slike, još se vraćam na naše mjesto iako ga ni tamo ne nalazim. Jučer sam imala osjecaj da je tamo, otrcala sam gore, na naš most ali nije ga bilo. Sad znam da i osjecaj ponekad vara. Osjetila sam razocaranje, cak i tamo gdje sam uvijek osjecala mir osjecala sam samo tugu i bol. I samoću. Naše mjesto ostalo je pusto, bez naših susreta, bez naših razgovora, našeg smjeha, naših suza, poljubaca i dodira. Pustila sam suzu, jednu, nisam si htjela dozvoliti više. Sklizila je niz moj obraz za njega, za nas kojih više nema. Možda ce se jednog dana tamo susresti neki novi par i oživjeti to mjesto, a do tada ću onuda koračati i sjediti sama... u nadi da će i on jednom naići...
Čitala sam i knjigu, ali film mi je definitivno bolji :) Svakako pogledajte...i imajte maramice pri ruci :P
Moj "Noa" je otišao i neće mi napisati 365 pisama i neće me tražiti iako zna di će me naći...
Ovime zatvaram još jedno poglavlje u svom životu i okrećem novu stranicu...
A ti još pospan
kao i prvi puta
donosiš cvijeće svakoga jutra
smiješ se mojoj raščupanoj kosi
mom nespretnom hodu i nogama bosim!
A ja još topla, sretna i snena
pričam ti tiho svoj san
jer hoću da ti sve znaš
svaki moj dan i san
da ti me budiš, da ti mi se smješiš
i znaš
da sam tvoja sva...
Da li sam ti ikad rekla da te volim
da te volim svaki dan, svaki sat, svaki tren
da li sam ti ikad rekla da te volim
da te trebam
da te želim
da te imam i da sam uvjek tvoja sva!
Nisam vec jako dugo pisala, ali evo u meni se ponovno pojavila želja za tipkanjem... volim vidjeti svoje misli crno na bijelom, nekako me smiruje. Filip i ja smo se neko vrijeme nakon prošlog posta pomirili i još uvijek smo zajedno, ali na žalost klimavo. Ne mogu reći što se točno događa jer ni sama u stvari ne znam. Znam smao da je zadnjih par dana čudan i hladan, a ne znam zašto jer ne želi pričati samnom o tome. Ustvari, ni o čemu. Nije mi ništa jasno, ali bude valjda s vremenom. Moje misli su upravo stale. Zagledala sam se u ekran i glava mi je postala prazna. Čudno, jer u stvari u njoj ima puno tog. A trenutno samo neka blokada. Otići ću u krevet... sama... upaliti mirisnu svijeću, pustiti laganu glazbu i razmišljati o sebi, o nama, o njemu. I nadam se utonuti u miran san jer trebam odmora, trebam odmora od svojih misli koje mi trče kroz glavu...
Laku noć svima pa i njemu... jer on spava čak i kada ja ne mogu...
I čudno mi je to kako je s drugima sretan i raspoložen, a meni govori kako je meni super...
I to kako bi prije skoro svaku noć spavao kod mene, a sad odjednom ne može...
I kako je mogao svaki dan dolaziti k meni, a više ni to ne može...
Sada je stvarno gotovo, izbrisao me iz svoga života... Izbrisao me s msna, izbrisao me s facebooka... izbrisao me iz života...
Kaže da me voli i da će me još dugo voljeti... ali ne znam koliko je to sada bitno. I je li to stvarno ljubav ili samo navika??? Da se volimo mislim da nebi ni završilo... a možda ljubav nije dovoljna? Možda jednostavno ne znamo funkcionirati zajedno? Ne znam, ali žao mi je što je gotovo... tužna sam i boli me... znam da iza kiše dolazi sunce, ali ne znam koliko ce mu trebati da svane...
Zatvaram oči i samo se pojave slike... slike njega onog prvog dana kada smo se upoznali na veterini, slika nas na prvim kavama, slika nas na moru, slika nas dok me ljubi, još gotovo da mogu osjetiti njegove usne, njegove dodire, zagrljaje, miris... Vidim njegove predivne plave oči, njegov predivan osmijeh... osjećam da se i ja lagano smješkam dok se prisjećam svega toga... a onda naviru ružna sjećanja i počinjem osjećati duboku bol koja me razdire, suze počinju kliziti niz moje lice, tople su i škakljaju me, podsjećaju me na njega kada me škakljao i to opet izmamljuje osmijeh na mome licu... krenem obristi suze i opet me obuzmu bolna sjećanja... ne želim imati ružna sjećanja, ali bojim se i lijepih, bojim se da ga neću moći preboljeti ako mi ostane samo dobro u sjećanju... borim se sama sa sobom... nadam se da ću izaći iz nje kao pobjednik i da će mi svanuti sunce...
Ne nadam se povratku iako ga duboku u sebi iščekujem i osjećam taj nemir u sebi zbog te neke male nade koja tinja u meni da ce se vratiti i da ce napokon sve biti kako treba, ali opet, bojim se da tako ne može i neće biti...
Izgubljena sam u samoj sebi, u svojim mislima i osjećajima, trebam nečiju ruku koja će me izvući iz svega...
Sjedim u sekinom stanu, gore u uredu njenog muza i vrtim se na velikom stolcu i bas sam happy :) Slusam muziku na ipodu i jednostavno sam sretna.
Ah da nisam vam pisala kad sam bila nervozna, napeta i tuzna pa ni ne znate da je ovo sad kao nekakav preporod. nego, morala sam odustati od studija veterine iz zdravstvenih razloga, jedan od njih je prevelika iscrpljenost i pad na bijednih 40 kg :( posto sam oduvijek sanjala o tome da jednog dana budem kirurg za zivotinje to me poprilicno zbediralo. prije 4 dana otputovala sam kod seke u zurich na oporavak i cini se da djeluje :) dobila sam 3 kg, odmorila se, stekla naviku redovitog uzimanja obraka, napunila se energijom i sve je nekako sjelo na svoje mjesto. Napokon znam sto zelim :) zavrsit cu ove 3 god ekonomije do kraja, nakon toga cu upisati jos 2 godine komunikacijskog menedzmenta a uz to cu ici na tecajeve engleskog i njemackog jezika tako da ih usavrsim :) a nakon toga tko zna :P
donijela sam i 2 cvrste odluke: prestajem pusiti :)) i prestajem gristi nokte :)))
odoh sad dalje biti happy i plesati s ipodom po stanu :)
pusa i pozz svima koji svratite na moj blog, nema vas puno al vas ima :)
Fali mi netko s kime ću zamotana u dekicu i uz topli čaj ili kakao ležati u krevetu i gledati filmove u ovim hladnim zimskim većerima...
Fali mi netko tko će me držati za ruku i šetati se samnom gradom...
Fali mi netko s kim ću se grudati i valjati u snijegu a nakon toga se grijati u toplom stanu...
Fali mi netko s kime ću se smijati...
Fali mi netko s kime ću pričati cijelu noć o bilo ćemu...
Fali mi netko tko će me raznježiti malim iznenađenjima...
Fali mi netko tko će me utješiti zagrljajem...
Fali mi netko tko će obrisati moje suze poljupcima...
Mislim si ja i mislim i mislim i onda to već prelazi u razmišljanje o tome što je krenulo krivo u vezi Ami Fiip...
Istina smetale su mi neke stvari (više njih), ali trudio se ispraviti ih, tj promijeniti ih ili ti prilagodite se meni. A ja "princeza" prestala sam obracati pažnju na lijepe stvari koje je radio za mene (njije ih bilo mnogo, ali su mi ustvari puno značile) nego sam mu samo prigovarala kada bi nešto loše napravio. I na kraju kasno shvatila kolko to ustvari čovjeka ubija u pojam kad mu smao pogreške nabijaš na nos a ne znaš mu reći koliko te nećime usrećio. Evo reći ću vam jednu stvar koju je ućinio za mene od koje sam ostala bez riječi. Tu u kvartu ima jedan most koji ja jako volim jer je nekako mirno i volim ici na njega razmisljati kad mi je glava puna svega, nekako me to opušta i smiruje. On zna da jako volim to mjesto i znao je i on otići tamo. jednu vecer me pozvao tamo i prije nego sam dosla uz rub mosta poslozio je one male svjecice i odsvirao mi na gitari i odpjevao nasu pjesmu "so kiss me"... ljudi moji ja sam ostala bez riječi od sreće, samo sam se onako tupavo smješkala :P isto tako puno svog vremena je posvetio meni i uvijek je bio tu za mene kad sam ga trebala :) Lose stvari tj one koje bi mijenjala nije potrebno spominjat jer ustvari nisu usporedive s ovim dobrima i nije mi janso zasto sam im pridavala vise paznje :(
Voljela bih da smo sličniji, ali nebi htjela da se mijenja po meni, zelim da ostane svoj jer ipak sam se zaljubila u njega onakvog kakav je :) razilazimo se što se tiče glazbe pa nam je malo teško uskladit mjesta izlazaka, ali uvijek nam ostaju Jinxi i TBF koje sam ja počela slušati s njim :) a i pokoji odlazak u Purgeraj ili In bar, a Bože moj nebu svijet propo i ak koji put odemo van svatko na svoju stranu :)
Ups sad pišem kao da smo se pomirili... nismo, ali smo se poljubili i bilo mi je jako lijepo :) Ljubila bi ga cijelu noć :)
Voljela bi da se pomirimo ali moralo bi se puno toga promijeniti...
Ah, sto bude bude... ali ja se potajno nadam... :)
I za kraj... razmisljala sam kolko je dečkima lakše nekim sitnicama iznenaditi i usrećiti dragu nego nama njih ili meni jednostavno pada vise ideja kako iznenaditi curu :P pa evo npr. znate one male balone na štapićima... mislim da bi neku malu romantičarku usrećio jedan u obliku srca :)... ili najdraža čokoladica... ili cvjetić... ili veeeeliki zagrljaj bez nekog posebnog razloga :)
Evo da opet natipkam nekaj o sebi, tj o onome što se događa u mom životu...
Prekjučer smo Filip i ja prekinuli. Znam, prekidali smo više puta i mirili se al mislim da je ovog puta to to. Čak mi se čini da je s njegove strane definitivno gotovo iako sam ja inicirala prekid. Stalo mi je do njega, drag mi je i volim ga, ali u nekim stvarima se jednostavno nikako ne može složiti i zato ne mogu biti potpuno sretna s njim. Moje jedino rješenje je bilo prekid, a ni on nije imao nikakvo drugo riješenje i tako smo prekinuli :( Fali mi... ali prebolejt ću, preboljet ćemo, možda je ovako bolje nego da mucimo jedno drugo... ne znam ni sama... ali zasada... idem dalje bez njega...
I za kraj drago mi je da vas se toliko javilo za pomoć Noinoj arci, svima puno hvala bilo na riječima podrške, volontiranju ili donacijama.
Hej ljudi kao što već neki znate, volontiram u Noinoj Arci, Hrv. udruzi za zaštitu životinja :) Polako stiže zima, napuštenih pasa je sve više, a smještaja, hrane i ostalih potrepština sve manje. Ako već ne možete pomoći sa smještajem pa čak ni privremenim do udomljenja molim vas da pomognete ako ikako možete nekakvim malim donacijama...
Evo popisa onoga što nam najviše treba:
HRANA:
1. stari kruh
2. riža, tijesto, žganci
3. konzerve i suha hrana za pse i mačke
5. frolići, kosti i sve te grickalice
6. medicinska hrana (za naše bolesne peseke i mace)
ZDRAVLJE:
7. frontline, advantix, ogrlice protiv buha
8. zavoji, gaze i sl.
9. tablete protiv glista ili paste protiv glista
10. kapi za oči i uši
11. tablete protiv povraćanja i proljeva
12. biokill
13. antibiotici
14. okovratnici za ranjene
napomena: mnogi lijekovi iz humane medicine se koriste i u veterini tako da ako imate višak slobodno ga proslijedite, bitno je samo da je rok trajanja u redu
ODRŽAVANJE:
18. sredstva za čišćenje, domestos, čarli za pranje suđa i sl
19. kirurške rukavice
20. vreće za smeće
21.plastične kutije s poklopcem (za čuvanje suhe hrane)
22. pijesak za mačke
deke, plahte, ogrlice, lajne itd. ne moraju biti nove, ako imate stare deke, posteljinu, lajne od svog psa koje ne koristite vise, ogrlice koje su mu postale premale itd nama će jako dobro doći. I da novina nam uvijek treba a vjerujem da bar to nije teško skupiti...
Dobro bi nam došlo i novih volontera koji bi mogli izdvojiti nekoliko sati tjedno da nam pomognu, a ne moraju ni tako puno... trebala bi nam pomoč oko oglašavanja životinja, udomljavanja, prikupljanja potrepština, kao i u šetanju i čišćenju pasa smještenih na veterinarskom fakultetu i u azilu u Dumovcu. Za bilo kakvu pomoč možete se javiti ovdje u komentarima ili meni na mail amyskoko@hotmail.com ili posjetiti našu web stranicu na kojoj ćete naći više informacija.
Ako želite saznati više o Noinoj Arci ili vidjeti slikice naših štićenika za koje idu donacije svratite na www.noina-arka.hr
Hvala svima :)
Evo i par slikica štićenika kojima treba pomoć...
Zaila
Zaky
Uxa
Nacho
Pepa- jako umiljata i vesela križanka ovčara, moja miljenica :)
Razmišljala sam neki dan koliko sam ja ustvari sretna, ali negdje u dubini duše nesretna sam. I tako baš dok sam razmišljala o tome javila mi se jedna meni jako draga osoba koja se isto tako osjeća. Jedina je razlika u tome što on zna zašto je u dubini duše nesretan, a ja ne znam. Jednostavno osjećam nekakav nemir, tugu i tjeskobu. Sretna sam jer na neki način imam sve što mi treba i ustvari bi mi mnogi mogli zavidjeti, ali opet nešto jako važno nemam - obitelj. Možda je to razlog mog unutrašnjeg nemira, ali ne mora biti. Pomirila sam se s tim da je svatko iz obitelji na svojoj strani i da se ne slažemo svi super i da se više čujemo nego vidimo. To je nešto što ne mogu promijeniti i jednostavno sam se pomirila s tim. Ali zašto sam onda nesretna? Ne znam više ništa što bi me toliko moglo mučiti i tjerati me da se tako osjecam. nadam se da cu saznati, a do tada cu nastaviti ignorirati tu tugu i nemir u sebi i nadati se da će nestati zauvijek :)
Inaće, bila sam na moru s Petrom i Mici kod frendice u apartmanu u Jadranovom. Frendica kod koje smo bile je bila s jos svoje 3 frendice tak da smo Mici, Petra i ja uglavnom solo zujale. Išle smo u Crikvenicu šetat po gradu, na kupanje u Selcu s frendom i njegovom ekipom, bile smo jedan dan na plaži u Novom Vinodolskom i onda sam ja oslučila otići na jedan dan u Tisno kod svog dragog, tj. najdražeg jer mi je stvarno jaaaaaaaako falio. I tako smo jednu većer nas 3 sjele u auto i krenule u Tisno. Dočekali su nas Filip :) i Ivan (frend s veterine). Ne mogu vam opisati koliko sam bila sretna kad sam vidjela Filipa, zagrlila sam ga i poljubila i nisam htjela nikad više otići od tamo. sjedili smo neko vrijeme na molu, a onda amo otišli na pažu na noćno kupanje i čekanje da sunčeko izađe. Bilo je predivno :D Na žalost došao je dan i povratka u Jadranovo, ali eto, za par dana, odlazim ponovno kod svog Fiipa u Tisno na nekih tjedan dana, jedva čekam, nestrpljiva sam ko malo dijete :P Bile smo još dva dana u Jadranovom i vratile se u Zg odakle vam i pišem. Ukratko, bilo nam je super, smao je prekratko trajalo...
I evo na kraju samo da se pohvalim da sam upisala veterinu :D
Uživajte i dalje u ljeto jer ono stvarno prekratko traje :(
Trebala sam ići prekosutra u Vodice sa sestričnom (MIci) i best frendicom (Petra) kod frenda u Vodice pa kod frendice u Jadranovo. Međutim, frend nejde nikam prije 22.7. tak da nemam pojma kam ćemo na kraju i dal ćemo uopće nekam ići :(
Drugi problem je taj što sam ja trebala biti u Vodicama dok je Filip u Tisnom i trebali smo se viđati na moru a to vjerovatno sad neće moći biti moguće, pa je njemu bed da će opet ostat bez cure prek ljeta. E sad je meni to malo bed, jer ja bi da moj dečko hoće da se viđamo na moru čisto zato što bi mu inaće falila, a ne zato što se boji da ću se zbarit s nekim drugim, tj iz nekog ne povjerenja i straha da će me izgubit.
Ne znam, vidjet ćemo kaj će bit...
